Kada se govori o esencijalnim mineralima za naš organizam, molibden se rijetko pominje. Našem organizmu su potrebne vrlo male količine molibdena, ali to ne znači da je on manje bitan od ostalih esencijalnih minerala.
Molibden je široko dostupan kroz namirnice, a postoje i suplementi molibdena.
Odrasle osobe apsorbuju od 40 do 100% molibdena iz ishrane. Bebe apsorbuju gotovo sav molibden iz majčinog mlijeka ili umjetne hrane.
Apsorbovan molibden se putem krvi kreće ka bubrezima, jetri i ostalim organima po potrebi.
Određene količine se mogu skladištiti u jetri i bubrezima, te nadbubrežnim žlijezdama i kostima. Pri skladištenju, molibden se konvertuje u svoj kofaktor molibdena – molibdopterin. Višak molibdena se pomoću bubrega izlučuje putem urina.
Funkcija molibdena u tijelu
Molibden igra nekoliko ključnih uloga u našem organizmu. Bez adekvatnih količina ovog minerala naš organizam ne bi bio u stanju da se izbori sa nakupljanjem raznih toksičnih i potencijalno smrtonosnih materija.
Kofaktor molibdena, odnosno molibdopterin aktivira četiri vrlo bitna enzima u našem tijelu. Navešćemo, koji su to enzimi i kakvu ulogu vode u našem organizmu:
- sulfit oksidaza – enzim, koji nam omogućava da štetna nakupljena jedinjenja sulfita konvertujemo u sulfate;
- ksantin oksidaza – enzim koji konvertuje ksantin u mokraćnu kiselinu, te se putem urina izlučuje iz našeg tijela. Ova reakcija se dešava jer se naš organizam riješava nepotrebnih gradivnih elemenata DNK;
- aldehid oksidaza – enzim koji pomaže razgrađivanju štetnih aldehida. Isto, pomaže jetri uspješno razgraditi alkohol, te određene formule lijekova, posebno, one koji se koriste pri terapijama različitih tumora;
- komponenta za smanjenje mitohondrijskog amidoksima (mARC) – funkcija ovog enzima je uklanjanje štetnih bioprodukata iz metabolizma. Kompletan proces ovog enzima nije još u potpunosti razjašnjen.
Preporučene dnevne doze molibdena
Preporučene dnevne potrebe molibdena, kao i drugih esencijalnih minerala određuju naučne i medicinske institucije poput američkog FNB ili Nacionalne Akademije Nauke. Ovo su preporučene dnevne doze molibdena, koje se razlikuju usled pola i broja godina:
- 0 – 6 mjeseci, pol muški i ženski: 2 mcg
- 7 – 12 mjeseci, pol muški i ženski: 3 mcg
- 1 – 3 godine, pol muški i ženski: 17 mcg
- 4 – 8 godina, pol muški i ženski: 22 mcg
- 9 – 13 godina, pol muški i ženski: 34 mcg
- 14 – 18 godina, pol muški i ženski: 43 mcg
- 19+ godina, pol muški i ženski: 45 mcg
- Trudnice: 50 mcg
- Dojilje: 50 mcg
Izvori molibdena u prehrani
Molibden se ustvari nalazi u tlu i prenosi se na biljke i životinje koje se hrane sa takvog tla. Tako, ovaj mineral je široko prisutan u namirnicama biljnog i životinjskog porijekla. Količine su obično koncentrisane u tragovima, ali kako naš organizm ima male količinske potrebe za molibdenom, potrebe unosa se mogu lagano ispuniti.
U praksi, dakle kada se govori o nutritivnim profilima namirnica, nećete moći primjetiti naznačene količine, jer su promjenjljive. Količina molibdena u hrani ovisi o količini ovog minerala u tlu u kojem je hrana uzgojena kao i vodi s kojom je navodnjavana biljka. Pitka voda također sadrži manje količine molibdena.
Mahunarke imaju najveće koncetracije molibdena. Druge namirnice bogate molibdenom su cjelovite žitarice, orašasti plodovi, goveđa jetrica, jogurt, krompir, mlijeko, banane, bijela riža, kikiriki, piletina, jaja, špinat i kukuruz.
Molibden je također dostupan i kao suplement. Količine se kreću od 50 mcg do 500 mcg. Najčešće dolazi u formi molibden hlorida, natrij molibdata ili molibden glicinata.
Potrebe molibdena se mogu vrlo lagano ispuniti kroz ishranu, te su suplementi nepotrebni, osim u specifičnim medicinskim slučajevima.
Vitamini i minerali, u prodajama su lako dostupni, ali njihova kupovina i konzumacija ne bi trebala da bude bez naloga sturčnog lica ili nalaza koji ukazuju na manjak nutrijenta. Suplementi molibdena mogu lagano prekoračiti preporučene doze i u vrlo kratko vrijeme mogu ozbiljno oštetiti organizam.
Nedostatak molibdena
Nedostatak molibdena je izuzetno rijedak. Većina osoba u razvijenom svijetu uzima dovoljne količine molibdena kroz prehranu.
Statistički podaci unosa molibdena kroz države varira, zbog različitih vrsta tla, ali podaci zadovoljavaju potrebe unosa. Postoji nekoliko zabilježenih slučajeva niskog unosa molibdena što je dovelo do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija.
Prema podacima američkog FDA prosječni unos raznovrsnom prehranom za muškarce je 109 mcg, a za žene 76 mcg, što je i više od preporučenih dnevnih potreba ovog elementa.
Zabilježeno je nekoliko slučajeva sa genetskom mutacijom koja spriječava sintezu molibdopterina, a poslljedično sulfit oksidaze. Kažemo da su sulfitno senzitivne osobe, te moraju voditi računa da izbace iz ishrane produkte koji sadrže sulfite.
Kod ovog rijetkog metaboličkog poremećaja, odsustvo molibdopterina narušava funkciju enzima koji metaboliziraju sulfit, što vodi ka encefalopatiji i neurološkim napadima. Neurološka šteta je teška i obično vodi ka smrti nekoliko dana nakon rođenja.
Još je zabilježen samo jedan slučaj manjka molibdena zbog prehrane, u bolnici, kod osobe koja je primala intravenozno hranjenje bez molibdena. Pacijent je razvio tahikardiju, glavobolju, noćno sljepilo i komu. Ovi simptomi su nestali nakon dodavanja molibdena.
Određene populacije, kao što je jedna mala regija u Kini, su iskusile hroničan deficit molibdena, zbog manjka minerala u tlu. Studije koje su israživale ovaj slučaj su utvrdile da deficit molibdena drastično povećava rizik od raka jednjaka. Rizik je bio, čak 100 puta veći nego što je to slučaj u USA.
Više slučajeva sa tumorom jednjaka, pokazalo se i u regijama Sjevernog Irana i Južne Afrike, gdje su takođe otkriveni niski nivoi molibdena.
Rizici od pretjeranog unosa ovog elementa
Kao i kod većine drugih vitamina i minerala, nema prednosti od uzimanja više molibdena nego što je određeno kao preporučena dnevna doza. Gornja sigurna granica za unos ovog elementa je 2000 mcg dnevno.
Toksičnost od molibdena je rijetka pojava i studije na ljudima po ovom pitanju su ograničene. Međutim, studije na životinjama pokazuju da veoma visoke količine molibdena mogu uzrokovati smanjen i poremećen rast, otkazivanje bubrega, neplodnost i dijareju.
Pretjerana konzumacija molibdena može uzrokovati i simptome slične gihtu. Grupa ljudi u Armeniji koja je konzumirala 10000 do 150000 mcg dnevno ovog minerala, što je 5 do 7 puta više od preporučene dnevne doze, razvila je simptome slične gihtu, tj. ponavljajuće napade upalnog artritisa.
Poznat je i jedan slučaj, gdje je osoba konzumirala 300 do 800 mcg dnevno kroz period od 18 dana i kao posljedicu razvila napadaje, halucinacije i oštećenje mozga.
Studije pokazuju i da visok unos molibdena može uzrokovati slabiji rast kostiju i manju mineralnu gustoću kostiju.
Dobrobiti za zdravlje
Istraživanja su pokazala da molibden u određenim slučajevima umanjuje visoke nivoe bakra u organizmu. Ovaj postupak liječenja je još u fazi istraživanja. Pokazao je pozitivne efekte kod osoba sa određenim hroničnim bolestima i postupak se dalje istražuje kao potencijalna opcija liječenja Vilsonove bolesti, raka i multiple skleroze.
Zaključak
Molibden je opskuran mineral u nutritivnim profilima namirnica, ali je esencijalan.
Adekvatan unos molibdena je bitan za optimalno funkcionisanje našeg tijela.
Potrebe za molibdenom je vrlo lako ispuniti. Molibden je minaral koji se u tragovima nalazi u raznim vrstama namirnica, a male količine su dostatne da bi se ispunile naše potrebe.
Suplementi molibdena su nepotrebni, osim u specfičnim medicinskim slučajevima.
Reference:
Dietary Reference Intakes for molybdenum – NCBI
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK222301/
Molybdenum – Health Professional Fact Sheet
https://ods.od.nih.gov/factsheets/Molybdenum-HealthProfessional/
A case report of acute human molybdenum toxicity from a dietary molybdenum supplement–a new member of the „Lucor metallicum“ family
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10649845
Treatment of Wilson’s disease with tetrathiomolybdate: V. Control of free copper by tetrathiomolybdate and a comparison with trientine – National Library of Medicine – NIH
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19595438
