Ostali nazivi: bjelančevine; engleski naziv: protein; njemački naziv: protein.

Tijelo čovjeka sadrži oko 80% vode od njegove ukupne tjelesne mase. Poslije vode, količinski, dolaze proteini. To su esencijalni gradivni materijali koje čovjek unosi preko hrane i čine najveći dio čvrstih sastojaka ljudskog tijela. Proteini čine osnovu svih živih ćelija: mišići, koža, kosa, nokti, ćelije krvi, jednom rječju, sva tjelesna tkiva sastavljena su od proteina. Oni su nezamjenljiv materijal koji omogućava rast, regeneraciju, i razvoj tkiva, pa se zato nazivaju gradivnim materijalima. Igraju veliku ulogu u stvaranju zaštitnih materija imunosnog sistema koji štiti organizam od raznih oboljenja. Poznata je i njihova uloga u prenošenju vode u organizmu, a takođe su i izvor energije. Jedan gram proteina daje količinu energije od 4,1 kalorije.

proteini-strana-obEtimologija imena

Proteini su dobili ime od grčke riječi protos što znači „prvi“ ili „zauzimam prvo mjesto“. Sam prevod riječi nam govori koliko su proteini bitan aspekt života. Proteine kao molekule je prvi imenovao i opisao Džons Bercelijus 1838. godine. Prvi protein, koji je izdvojen je inzulin. Za ovaj uspješan eksperiment zaslužan je britanski biohemičar Frederik Sanger koji je za ovo otkriće dobio i Nobelovu nagradu 1958. godine.

Proteini u hemijskom smislu

U hemijskom smislu proteini su organski biomakromolekuli (polimeri) sastavljeni od aminokiselina međusobno vezanih peptidnim vezama. Baznu strukturu proteina čine 20 različitih aminokiselina koje se još nazivaju proteinskim ili standardnim aminokiselinama. One su vezane različitim redoslijedom u lancu i u različitim kombinacijama. Za razliku od biljaka koje mogu da biosintetišu svih 20 aminokiselina, neke životinje i ljudi moraju da ih unose putem ishrane. Deset od ukupno dvadeset aminokiselina, koje se unose putem ishrane nazivaju se esencijalnim aminokiselinama. Sama riječ „esencijalne“ govori koliko su potrebne i neophodne u životu, ključne su za razvoj. Tih deset aminokiselina naše tijelo ne može stvoriti (sintetizovati) ni iz jedne tvari u organizmu, nego ih moramo unijeti putem hrane. U njih spadaju: Arginin, Histidin, Leucin, Izoleucin, Lizin, Metionin, Fenilalanin, Treonin, Triptofan, i Valin. Preostalih deset aminokiselina se zovu neesencijalne i one se mogu sintetizovati samostalno u organizmu pod uslovom da organizam dobiva redovno hranljive tvari. U neesencijalne aminokiseline spadaju: Alanin, Asparagin, Asparaginska kiselina, Cistein, Glutaminska kiselina, Glutamin, Glicin, Prolin, Serin i Tirozin.

Proteini u našem tijelu

Kada se proteinska hrana konzumira ona se razlaže na osnovne jedinice, a to su upravo aminokiseline. Nakon toga se aminokiseline ponovo spajaju u određene proteine, koje izričito definiše kod u DNK strukturi tog organizma, da bi ispunile potrebe tijela. U zavisnosti od svoje građe proteini provode čitav niz aktivnosti u organizmu. Prvi i osnovni zadatak proteina jeste njihova neophodnost pri procesu rasta i razvoja, a u tom slučaju učestvuju i u najmanjem mogućem procesu regeneracije i rasta u našim tijelima tokom dana. Drugi zadatak proteina jeste nadoknađivanje oštećenih ili odumrlih stanica. Takve stanice su obično stanice krvi, bubrega, jetre, mišića, kose, noktiju zuba i ostalih sličnih. Imaju ulogu u stvaranju enzima, hormona, antitjela, inzulina, hemoglobina i sastavni su dio procesa odvijanja još mnogo drugih funkcija. Za razliku od ugljenih hidrata i masti koje organizam može skladištiti, proteini se moraju svakodnevno unositi kroz hranu da bi se zadovoljile dnevne potrebe tijela, jer tijelo ne može skladištiti proteine. Ako se proteini ne uzimaju redovno svaki dan, može doći do zastoja rasta i razvoja, oslabljenja imunološkog sistema, smanjenja krvnih zrnaca, što uzrokuje malokrvnost. Opadanje tjelesne težine, zamor i mnoge druge pojave su poslijedica nedostatka proteina u hrani, jer ako ih čovjek svakodnevno ne unosi, primoran je da troši proteine sopstvenog tkiva i tako dolazi do neželjenih pojava. Ove pojave se drastično mogu odraziti na mlađe uzraste (djecu), čija su tijela u razvoju. Oni imaju i veće potrebe proteina nego odrasli ljudi.

Izvori proteina

Namirnice bogate proteinima: jaja, meso, riba, mliječni proizvodi, soja, mahunarke, orašasti plodovi…

U prirodi postoje dve vrste proteina. To su biljni i životinjski proteini. Obe vrste se međusobno razlikuju po vrijednosti što primorava čovjeka da se hrani mješovitom hranom kako bi obezbjedio tijelo svim potrebnim sastojcima. Glavni izvori proteina životinjskog porijekla su meso i riba (naročito posniji proizvodi od mesa i ribe), mlijeko i mliječni proizvodi, te jaja. Istraživanjima je utvrđeno da su proteini životinjskog porijekla srodniji onima koji ulaze u sastav čovječijeg tijela i da upravo oni sadrže sastojke (bitne ili esencijalne aminokiseline) neophodne organizmu. Odatle proističe činjenica da proteini životinjskog porijekla imaju veću biološku vrijednost od biljnih. Biološka vrijednost je mjera iskoristivosti proteina u organizmu, od količine unesenih proteina, poslije probave, to je količina koju je organizam iskoristio i pretvorio u tkivne proteine. Pa tako kažemo da proteini koji imaju biološku vrijednost 100%, u stvari se nakon probave u potpunosti iskorištavaju u organizmu. Što se tiče svarljivosti, ovi proteini se lakše vare i bolje iskorištavaju u organizmu od biljnih. Izvori proteina biljnog porijekla su razna žita (žitarice) i njihovi proizvodi (brašno, hljeb, tjestenine), krompir, plodovi raznih mahunarki i mnogi drugi.

Biološke vrijednosti proteina:

  • BV približno 100% imaju proteini surutke i majčinog mlijeka te jaja;
  • BV približno 80% imaju proteini govedine i kravljeg mlijeka;
  • BV približno 70% imaju proteini soje, piletine, ribe;
  • BV približno 50% imaju proteini iz žitarica (riža, kukuruz, pšenica i dr.) i njihovih proizvoda (brašno, hljeb i dr.).

Koliko proteina unijeti dnevno

Što se tiče procjene dnevnog unosa proteina, za nju su najbitniji uzrast i zdravstveno stanje osobe. USDA – United States Department of Agriculture, najpoznatiji odsjek za proučavanje hrane, njene proizvodnje, te svega vezano za nju, imaju preporuke o potrebama proteina i njihovom dnevnom unosu. Odrasle osobe treba dnevno da unose 0,8 grama proteina na jedan kilogram tjelesne težine (ako odrasla osoba ima 80 kg, onda mora unositi oko 64 grama proteina dnevno). Ova količina unosa vrijedi za osobe koje se ne kreću. Rast aktivnosti srazmjerno povećava i rast dnevnog unosa proteina. Djeca u zavisnosti od uzrasta trebaju unositi i do dva ili tri puta više grama proteina (što su manja, to su im potrebe veće). Pojačano unošenje proteina potrebno je i ženama koje se nalaze u posebnim fiziološkim stanjima kao što su trudnoća i dojenje, zatim osobama koje se oporavljaju od nekakve bolesti, bolesnicima prije i poslije hirurškog zahvata, hroničnim bolesnicima, koji imaju oštećenja jetre ili tuberkolozu, bolesnicima koji su pretrpjeli ranjavanje ili teške opekotine i u još mnogim drugim situacijama. Primarna i najbitnija činjenica od svega jeste da trebamo znati šta su proteini i u kolikoj mjeri su nam neophodni svaki dan, da bi vodili zdrav način života.

Jedan obrok ne bi trebao sadržiti više od 30g proteina jer organizam ne može više odjednom iskoristiti. U tom slučaju ukupan unos proteina trebalo bi podijeliti na broj obroka, koliko unosite u toku jednog dana. Ako morate unijeti svaki dan oko 60g proteina, a imate, recimo, tri obroka dnevno (doručak, ručak i večera) onda bi svaki obrok trebao sadržavati oko 20g proteina. Treba obratiti pažnu da vaš svaki obrok bude kombinacija sa zdravim vlaknima i ostalim mikronutrijentima. Prilikom pripremanja obroka, bitna je toplinska obrada, jer se mnogim proteinima nakom prevelike ili duže temperature, gubi njihova iskoristivost u organizmu, čak i do 80%. Neki proteni dolaze u paketu sa nezdravim mastima kao što je masna govedina, punomasno mlijeko, prženo meso, ili crveno meso koje u sebi sadrži veći nivo holesterola. Ovakva vrsta hrane se može jesti povremeno. Ipak najzdravije proteinske mesne namirnice su riba i živina.

Razni plodovi mahunarki, koštunjavo voće i žitarice su takođe odličan izvor proteina, a i zdravih masti i ugljenih hidrata, ali treba napomenuti da ove namirnice ne sadrže sve aminokiseline potrebne našem organizmu. Zbog toga oni koji ne konzumiraju meso bi trebali pažljivije planirati obroke.