Lubenica

Ostali nazivi: bostan, karpuz; engleski naziv: watermelon; njemački naziv: wassermelone; latinski naziv: citrullus lanatus.

Lubenica je plod jednogodišnje biljke lozavice iz porodice tikvi. Srodna je dinji koja pripada istoj porodici, te predstavljaju savršen miks za voćne salate. Lubenica je odličan izbor za vruće ljetne dane, a osim što osvježava, njen slatkast okus je savršena zamjena za slatkiše. Zbog izrazito velikog udjela vode (više od 90%) lubenica ima kipuće sočan okus.

Da li je lubenica voće ili povrće?

Ova polemika se često vodi jer lubenica ima karakteristike i voća i povrća, te je vrlo teško naučno odrediti kojoj vrsti zapravo pripada. Oba odgovora mogu biti tačna i pogrešna, što nas može dovesti u potpuno zbunjujuću situaciju.

Ako ćemo gledati lubenicu sa botaničke strane ona se klasifikuje u porodicu tikvi, kojoj pripadaju i dinje (koje su proglašene voćem), a opet u tu klasu spadaju i bundeve, tikve, tikvice, krastavci, koje smatramo povrćem. Lubenica, osim što se klasifikuje u porodicu tikvi (Cucurbitaceae family), svrstana je u podvrstu ove familije zvanu „Citrullus lanatus“ što je dinstiktivno odvaja od ostalih pripadnika Cucurbitaceae porodice.

Lubenica se svrstava i u sortu bobica (bobičastog voća). Ona ima sve karakteristike koje opisuju pripadnike zatvorenog ploda sa sočnim unutrašnjim mesom i pripadajućim sjemenom. Isto tako i pripadnici povrća kao što su tikve ili zelene mahunarke isto imaju takve karakteristike, ali se ipak ubrajaju u povrće. Dakle, lubenica je vrlo specifična po pitanju toga da li spada u voće ili povrće.

Sve brojne karakteristike lubenice mogu da je svrstaju u obe grupe ali prvila koja određuju da li je plod voće ili povrće nisu zapisana u kamenu i često su u ovakvim debatama dopuštena subjektivna tumačenja. U mnogim slučajevima razlika se bazira na tome kako se plod upotrebljava u kuhinji i kakvog je okusa. S obzirom na njen sočan i sladak ukus većina svrstava lubenicu u voće, pa će tako i tablica kalorija je svrstati u tu kategoriju.

Istorija i porijeklo

Lubenica je u svom orginalnom divljem obliku otkrivena na afričkim prostorima prije nekoliko hiljada godina. Tokom dugo vremena poslije, prenosila se na prostore Azije i Evrope i naposlijetku na prostore Sjeverne Amerike. Konzumacija lubenice se prvo proširila kroz azijske zemlje oko 1000 godina poslije n.e. Evropa je upoznata sa lubenicom nešto kasnije, oko 1400 godina poslije n.e. Na prostore Amerike, tačnije Sjeverne Amerike lubenica je donesena prilikom kolonizacije.

Lubenica kao biljka ne zahtjeva posebnu klimu ili područje i zato se uzgaja širom svijeta, ali ipak više preferira topla i sunčana područja. Naviše se uzgaja u Kini koja drži skoro pola svjetskog tržišta. Uzgaja se i u Americi, Turskoj, Brazilu, Španiji, Egiptu i još mnogim drugim zemljama sa sunčanim i toplim klimama. Uzgaja se i našim prostorima.

Nutritivna vrijednost

Za mnoge, lubenica ne predstavlja ništa više osim vode i šećera. U vezi ovog mišljenja moramo da naglasimo da u potpunosti griješe. Lubenica se smatra izuzetno vrijednom namirnicom jer je bogata vitaminima, mineralima i antioksidansima, te sadrži i nešto vlakana, a sve to pruža uz vrlo malo kalorija.

Količinom od 100 grama lubenice unosite samo 30 kalorija. Lubenica je odlična za gubitak kilograma pošto zavarava glad i povoljno djeluje na varenje. Vlakna koja lubenica sadrži održavaju sitost i sprječavaju prejedanje.

Lubenica sadrži prirodne šećere, što joj daje posebnu slatkoću i sočnost, te je vrlo korisna stvarčica kada nastupi kriza za slatkišima. Naime, tačno je da lubenica ima oko 95% vode u sebi, ali za nas to može biti samo dobra stvar, jer osim što osvježava, rješava problem dehidracije. Bogata je vitaminom A i vitaminom C, a prisutne su i manje količine kompleksa vitamina B. Od minerala bogata je magnezijumom (Mg), kalijumom (K), te fosforom (P). Vrlo je pogodna za osvježenje poslije trčanja, jer nadoknađuje izgubljene minerale i tečnost.

Lubenica je bogata fenolnim jedinjenjima, flavonoidima i kartenoidima a od svih jedninjenja najviše se ističe karoten koji djeluje kao vitamin A i naziva se likopen. Istraživanja su pokazala da je likopen veoma uspješan u sprječavanju širenja upalnih procesa i uopšte u zaštiti od nastajanja istih. Lipoken je veoma uspješan antioksidant u neutralizaciji slobodnih radikala. Izvore likopena možete naći u svim vrstama obojenog voća i povrća nijansama crvene boje, kao što je mrkva, crveni grejpfrut, guava, trešnje, jagode, a posebno ga ima u paradajzu, ali studije su dokazale da u lubenicama likopen zadržava svoja svojstva vrlo dugo poslije otvaranja ploda i čuvanja u frižideru.

Lubenica, svježa - Detaljne nutritivne vrijednosti

NutrijentMjerna jedinicaKoličina
Energetska vrijednostkcal 30
Ukupno proteinag0,61
Ukupno ugljenih hidratag7,55
Ukupno mastig0,15
– od toga: zasićene masne kiselineg0,016
Dijetalna vlaknag0,4
Holesterolmg0
Vodag91,45
Ukupno šećerag6,20
Mononezasićene masne kiselineg0,037
Polinezasićene masne kiselineg0,050
Vitamin AIU569
Vitamin B1 (Tiamin)mg0,033
Vitamin B2 (Riboflavin)mg0,021
Vitamin B3 (Niacin)mg0,178
Vitamin B6 (Piridoksin)mg0,045
Vitamin B12 (Kobalamin)mcg0
Folatimcg3
Vitamin B5 (Pantotenska kiselina)mg0,221
Vitamin Cmg8,1
Vitamin DIU0
Vitamin Emg0,05
Vitamin Kmcg0,1
Kalcijum (Ca)mg7
Željezo (Fe)mg0,24
Magnezijum (Mg)mg10
Fosfor (P)mg11
Kalijum (K)mg112
Natrijum (Na)mg1
Cink (Zn)mg0,10
Bakar (Cu)mg0,042
Mangan (Mn)mg0,038
Selen (Se)mcg0,4
Fluorid (F)mcg1,5
Vrijednosti navedene u tabeli odnose se na količinu od 100 grama namirnice.


Da li sjeme lubenice ima nutritivnu vrijednost?

Mnogi imaju naviku odvajanja sjemena lubenice jer ne vole osjećaj sjemenki u ustima te njihovo gutanje. Iz tog razloga je razvijeno nekoliko sorti loza lubenica koje daju plodove bez koštica, međutim takve lubenice ne mogu dati nove plodove, pa se u tom slučaju ponovo vrši kalemljenje sorti loza koje daju iste plodove. Sjeme lubenice donosi nekoliko pozitivnih koristi za vaš organizam, te biste mogli pokušati jesti meso lubenice kompletno sa sjemenjem.

Sjeme sadrži veoma male doze minerala željeza i cinka. Ako pojedete 2-3 bogate kriške lubenice, sjeme će vam osigurati do 2 mg od svakog spomenutog minerala. Istraživanja su pokazale da su cink i željezo iz sjemena lubenice iznenađujuće dobro biorazgradivi u organizmu, čak 80-90%.

Sjeme lubenice ima u sebi i male količine proteina. Tačnije, oko 24 koštice pruža 1 gram proteina. U jednom obroku od oko 2 kriške možete unijeti i do 10 puta veću količinu sjemena, a u krajnjem slučaju to zavisi od samog ploda i količine sjemena koju sadrži.

Ako, pak volite odvajati sjeme od mesa lubenica, možete ga osušiti te prepeći. Sjeme lubenice osušeno i pečeno pruža puno veće nutritvne koristi nego u svježem obliku. Sušeno sjeme ima oko 550 kalorija na 100 grama. Sjeme lubenice u ovakvom obliku je izrazito bogato proteinima. Količina od 100 grama, obezbjeđuje oko 35 grama proteina. U proteinima sušenog sjemena lubenice dominira aminokiselina arginin. Iako tijelo može samo sintetizovati ovu vrstu aminokiseline, istraživanja su pokazala da uneseni arginin može znatno doprinjeti regulaciji krvnog pritiska, te zaštiti od bolesti srca. Bogato je i sa nekoliko B vitamina, ali ne sadrži potupuni kompleks B vitamina. Ima najviše niacina (vitamin B3), na 100 grama oko 3,5 mg. Niacin je vrlo važan u očuvanju nervnog i digestivnog sistema, te zdravlja kože. Od B vitamina u manjim količinama nalazi se tiamin (B1), riboflavin (B2), folati, vitamin B6 i pantotenska kiselina (B5). Ima dosta minerala, a od svih se može izdvojiti magnezijum. Sjeme lubenice takođe je bogato zasićenim mastima, monozasićenim i polinezasićenim mastima, te omega-6 mastima.

Uticaj na zdravlje

Zbog velikog udjela vode lubenica je prirodni diuretik i pogodna je za čišćenje organizma. Smanjuje krvni pritisak kod gojaznih ljudi i rizik od srčanog udara. Lubenica, kao i dinja, krastavci i tikve, sadrže aminokiselinu citrulin koji ima antioksidativne sposobnosti i podstiče proizvodnju kiseonika u dušniku, što pomaže kod impotencije, hipertenzije i ateroskleroze. Takođe, citrulin je specifičan po tome što smanjuje bol u mišićima. Lubenica se može koristiti i kao oblog, za opekotine i druge kožne bolesti. Ljudi koji su osetljivi na podizanje šećera u krvi, lubenicu moraju kombinovati sa namiricama niskog glikemijskog indeksa, na primer sa orašastim plodovima, raženim hlebom, sočivom, trešnjama, jabukama… Naravno, ne nužno u istom obroku.

Kupovina i čuvanje

Sezona lubenice obuhvata čitavo ljetno doba i tada je najviše dostupna. Što više ljeto odmiče, sve su više u prodaji, te zbog velike konkurencije cjene budu izrazito niske. Lubenicu možete naći u svakoj trgovini velikoj ili maloj, a karakteristična je i njihova štandna prodaja kraj ceste.

Pri kupovini najbitnije je dobro odabrati lubenicu. Mora da bude dovoljno zrela, da bi posjedovala onu svoju karkterističnu sočnost, ali da nije suviše prezrela, jer onda, gubi na okusu. Izvana, vizuelno mogu izgledati potpuno isto, bila zelena, zrela ili prezrela, te je zato vrlo lako doći do zabune i pogriješiti u odabiru. Kora lubenice mora da bude glatka i tvrda, te da nema nikakvih većih oštećenja ili mekih uvelih dijelova. Postoji nekoliko pokazatelja kako potencijalno možete utvrditi da je iznutra meso lubenice zrelo i ukusno. Zrela lubenica bi trebala da bude teška za svoju veličinu, jer 92% njene težine čini voda. Lagane lubenice su najčešće nezrele. Strana lubenice koja je ležala na zemlji trebala bi da bude kremastožute boje. Ako je površina na tom delu bijela ili svijetlozelena, to znači da je prerano ubrana. Lubenicama je potrebna određena izloženost na suncu da bi sazrela. Obratite pažnju na vrh gdje je ubrana. Ako je ostatak loze uveo i osušen veća je vjerovatnoća da je zrela, a ako je loza zelena može značiti i da je prerano ubrana.

Ukoliko lubenicu želite da testirate kuckanjem, zrela lubenica trebala bi da proizvede dubok ton, a oštrije, kraće zvukove proizvode one koje nisu dovoljno zrele. Trebate znati da i oblik i veličina lubenice govore puno o njenoj zrelosti. Ako je krupna i prirodnog oblika, najčešće je i puno sočnija i ukusnija. Presitne lubenice skoro nikad nisu dovoljno sočne i slatke.

Ako niste sigurni u vaš izbor cijele lubenice, u supermaketima u prodaji, možete je pronaći sječenu na polovine ili četvrtine. Tako možete vizuelno vidjeti kakvo je meso lubenice iznutra i birati samo one najbogatije boje i svježe sječene. Kupovina ovako manje količine je idealna, jer ćete je potrošiti u kratkom roku i neće vam dugo stajati u frižideru. Isto tako je idealna, ako idete na plažu, ali i ako je kupujete cijelu, uvijek je možete prije polaska isjeći na željene komade i ohladiti, te spakovati u plastične kutije i poslužiti na plaži.

Većina ljudi voli ohlađenu lubenicu. Prije nego što je otvorite, najbolje bi bilo čuvati je na sobnoj temperaturi (10-16 celzijusovih stepeni), a ohladiti neposredno pre jela. Na taj način ćete najviše sačuvati sva njena svojstva i svježinu okusa. Prije nego što je otvorite, idealni prostori za čuvanje bi bili podrumi ili podzemne prostorije ukopane ili djelimično ukopane u zemlju, jer dodatno čuvaju svježinu. Isječenu lubenicu treba pojesti u dan-dva, pošto kasnije gubi čvrstinu, ukus i svojstva. Najbolje je prethodno isjeći i pohraniiti u plastične zatvorene posude. Ne držite lubenicu u blizini visoko-etilenskih voćki, kao što su jabuke, banane, papaje, breskve, kajsije i druge, jer ćete na taj način dodatno sačuvati njenu svježinu.

Lubenicu je prilično teško isjeći zbog njene težine i glomaznosti, a i tekstura kore dodatno otežava ovaj posao. Na internetu se može naći mnoštvo vodiča kako isjeći lubenicu na najlakši mogući način. Prije sječenja najprije je operite, a ako ne staje u sudoper ili pod česmu, dovoljno je obrisati vlažnom krpom ili ubrusom. Meso lubenice možete sjeći na šnite, kocke ili dubiti u ovalne ili sferne oblike. U svakom slučaju lubenica je sočna poslastica i savršena za posluživanje u brojnim prilikama.

Reference:

Povezani članci