Mangan

Mangan je hemijski element sa simbolom Mn i atomskim brojem 25. To je metal koji u prirodi možemo naći u čistom stanju, a najčešće ga nalazimo u jedinjenjima sa željezom. Čist mangan je srebrno sive boje i veoma je tvrd i krt metal. Mangan je jedan od pet najvažnijih mikroelemenata potrebnih za naš organizam. Vitalan je za ključne procese u našem organiuzmu ali isto tako treba napomenuti da je mangan otrovan i da pretjeran unos uzrokuje trovanje.

Biološka funkcija

Mangan u hrani: zeleni čaj, kestenje, lješnjaci, raž, zob, bademi, grašak, kokos, ananas, integralna riža, masline, španać, začini i sjemenke biljaka, luk, zelena salata, kupus, banane, cvekla, kupine, maline, žumance, orasi, ribizle i celer, jetra, bubrezi, morska hrana.

Ovaj mineral je neophodan za funkciju i normalan razvoj organizma. Njegovi joni imaju funkciju u mnogobrojnim enzimima. Mangan potpomaže pravilan rad i razvoj kostiju, učestvuje u izgradnji vezivnog tkiva, reguliše rad tiroidne žlezde, reguliše lučenje polnih hormona, reguliše nivo šećera u krvi, učestvuje u procesima metabolizma masti, aminokiselina i ugljenih hidrata. Organizmu je  potreban za proizvodnju glukoze iz izvora koji nisu ugljeni hidrati. Bez njega mozak i nervni sistem ne mogu funkcionisati pravilno. Ima važnu ulogu u hvatanju slobodnih radikala u organizmu te regulaciji otpadnih proizvoda organizma. Mangan je mineral potreban za proizvodnju interferona (proteina koji učestvuje u imunom sistemu organizma). Mangan učestvuje i u aktivaciji protrombina, jedinjenja koji utiče na zgrušavanje krvi i zaustavljanje krvarenja. Željezo, fosfor, kalcijum i magnezijum se apsobiraju od strane istih vezivnih proteina kao i mangan, pa zato pretjeran unos ovih minerala može narušiti balans mangana u organizmu i obratno.

Preporučeni unos mangana

Mangan se izuzetno teško apsorbuje kroz ishranu (samo se 3-4% mangana od ukupne količine hrane apsorbuje u digestivnom traktu), međutim kako je dosta namirnica bogato manganom, loša apsorpcija ne predstavlja problem. Prosječna količina mangana u tijelu odraslog čovjeka je 10 miligrama, a ni u kojem slučaju ne bi smjela da prekorači iznos od 20 miligrama. Dnevni preporučeni unos za osobe starije od 11 godina je između 2 i 5 miligrama. Jednom unešen mangan se taloži u bubrezima, jetri, kostima i pankreasu.

Hrana bogata manganom

Mangan je dostupan u skoro svim namirnicama koje su nam dostupne, no posebno dobri izvori mangana su: zeleni čaj, kestenje, lješnjaci, raž, zob, bademi, grašak, kokos, ananas, integralna riža, masline, španać, začini i sjemenke biljaka, luk, zelena salata, kupus, banane, cvekla, kupine, maline, žumance, orasi, ribizle i celer, jetra, bubrezi, morska hrana. Samo jedna šolja zelenog čaja sadrži između 0,5 do 1,5.

Nedostatak mangana

Kako mangan ima mnoge dužnosti u našem organizmu, tako nedostatak istog izaziva mnogobrojne poremećaje. Najčešći simptom, zaostalost u razvoju se primjećuje kod djece. Nedostatak takođe uzrokuje demineralizaciju kostiju, a trenutna istraživanja upućuju da nedostatak mangana utiče i na razvoj osteoporoze, bol u zglobovima te raznorazne upalne procese u organizmu. Simptomi su i slabost, vrtoglavica, usporen rast kose i noktiju te problemi sa sluhom. Zbog dostupnosti mangana u ishrani, nedostatak je veoma rijetka pojava i ako imate ove simptome, razlog za njih je vjerovatno nešto drugo. Glavni uzrok za nedostatak u organizmu je neizbalansirana prehrana tj pretjeran unos nekog od drugih esencijalnih metala poput željeza, kalcijuma, fosfora ili magnezijuma.

Toksičnost mangana

Kao i svi metali, mangan je jako toksičan. Pretjeran unos mangana uzrokuje manganizam tj trovanje magnezijumom. Najčešći razlozi trovanja su udisanje manganske prašine i unos vode kontaminirane manganom. Trovanje kroz unos namirnicama je veoma rijetko. Prilikom udisanja manganske prašine (profesionalni problem za radnike u hemijskoj industriji), mangan ne stiže do jezgre nego završava direktno u mozgu što uzrokuje trajne i nepovratne posljedice. Simptomi trovanja manganom su glavobolje, razdražljivost, problemi sa govorom, bezvoljnost, anoreksija i gubitak težine, impotencija te u teškim slučajevima psihoze. Visoka koncentracija mangana u vodi uzrokuje smanjenje inteligencije kod djece i adolescenata.

Reference:

Nature’s Building Blocks: An A-Z Guide to the Elements
John Emsley
Intellectual Impairment in School-Age Children Exposed to Manganese from Drinking Water
Maryse F. Bouchard, Sébastien Sauvé, Benoit Barbeau, Melissa Legrand, Marie-Ève Brodeur, Thérèse Bouffard, Elyse Limoges, David C. Bellinger, Donna Mergler

Povezani članci